Osjećate li tjeskobu zbog izlaženja na spojeve i upoznavanja novih ljudi?
To je posve normalna pojava. Neovisno o spolu, svi se jednako bojimo odbijanja. Često nas misli o tome kako će nas netko drugi doživjeti mogu odvratiti od mnogih društvenih aktivnosti, uključujući i spojeva. Ipak, oluja misli koja se odvija u nama samima, ne mora upravljati nama, ako je naučimo smiriti i okrenuti u svoju korist. Nemir može biti i dobar osjećaj. Znači da se u nama probudila nada i želja za nekim i nečim novim. Ako prihvatimo da u nama tinja nada za ljubavi, znači da imamo i motivaciju za upoznavanjem novih ljudi. Suočite se sa svojim mislima. Priznajte sebi što vas brine. Bojite li se da nećete biti dovoljno zanimljivi, lijepi, šarmantni, imati dovoljno tema za razgovor. Ili samo imate praksu ostavljanja lošeg prvog dojma. Često se i druga strana bori s istim pitanjima. Svi se želimo svidjeti drugima. Slijedom toga, ako izostane pozitivna reakcija, bude se sumnje. To ne mora biti tako. Pokušajte misliti pozitivno i probuditi radost u sebi zbog susreta. Prilika da se u našem životu pojavi netko novi, koji nam može postati netko važan u životu, vrijedna je našeg vremena i nade.
Često smo skloni tražiti utjehu u lošim mislima, očekujući loše ishode, navikavati sebe na poraze, pod isprikom da je uvijek dobro biti spreman na najgore, ali to je loš obrazac razmišljanja. Na kraju nam jako šteti. Taj isti osjećaj tjeskobe, koji nam govori da ćemo ostati sami i usamljeni, na kraju utječe na nas da se izoliramo od ljudi i stvarno ostanemo sami.
Strah kako ćemo upoznati samo još jednu osobu u nizu koja neće ništa promijeniti u nama, zbog koje nećemo ništa poželjeti, koja nas neće zaintrigirati postat će još veći, ako nam se to i dogodi. Promijenite takve misli i ponadajte se kako ćete možda nešto novo naučiti od te osobe, otkriti neki novi pogled na svijet, a možda čak i steći dobrog prijatelja. Stariji ljudi uvijek će reći kako je za ljubav potrebno i prijateljstvo. Možemo i proširiti kako se mnoge ljubavi razviju upravo iz prijateljstva. Ne onih površnih, gdje nekoga tko nam se nimalo ne sviđa ostavljamo kao rezervnu priliku, nego onih gdje se nađu dvije osobe s puno zajedničkih interesa i žele doživjeti nešto zajedno.
Lijepe stvari neće se dogoditi ako nismo prisutni duhom na sastanku. Potrebno je dopustiti si slušati druge kako ne bi ispali nezainteresirani, nedostižni, umišljeni ili još gore, da se uopće niti ne pojavimo. Kako bi pobijedili tjeskobu trebamo vježbati osjećaj opuštenosti u društvu drugih ljudi, jer svaki problem koji počinje u nama, najčešće smo mu i rješenje. Kada nas tišti osjećaj tjeskobe, u našem tijelu povećavaju se razine kortizola. To znači da se naš osjećaj odsječenosti od drugih pojačava, što nam dodatno otežava mogućnost povezivanja s osobom koja sjedi preko puta nas. Kako bi pobijedili tu tjelesnu reakciju na psihološku napetost, možemo se smiriti dubokim udisajima koji će smanjiti otkucaje srca i lučenje hormona stresa. Sporo disanje, vraća vas u stvarnost, u sadašnji trenutak, koji vam dopušta povezivanje s drugima. Također, svjesni smo da osjećaj tjeskobe ne staje samo na psihološkoj reakciji, već se primjeti i na našem tijelu. Znojni dlanovi, drhtavi glas, sumorne misli “što ovo meni treba” i “prestar sam za ovo”, samo će dodatno poljuljati naše samopouzdanje. To nam stvarno ne treba. Opustiti se i uživati na sastanku bez preuranjenih razmišljanja hoće li biti uspješan ili ne, glavni je cilj. Sve negativne misli suvišne su. Sve što vrijedi, vrijedno je truda. Stoga, potrudite se i pokažite drugoj osobi tko ste bez imalo straha i srama. Velike su šanse da se ugodno iznenadite.
